Mala smo zemlja, ali znamo peći kolače… Možda zvuči bahato, no samo se prisjetite blagdanskog stola, osobito ako vam slastice još uvijek peku mame i bake. Nema do pince, gibanice, fritula i finih slavonskih kremastih kolača koje su s ljubavlju pripremile vrijedne ruke
Mala smo zemlja, ali bogata tradicijom, što posebice dolazi do izražaja na blagdanskim trpezama. Kolači kakvi se iznose na stolove za Uskrs od Slavonije i Baranje, preko Međimurja, Zagorja, Istre, Kvarnera pa do Dalmacije to potvrđuju.
Na krajnjem jugu, Dubrovnik se na najvažniji kršćanski blagdan sladi rožatom i pincom, a Dalmacija, Istra i Kvarner fritulama i kroštulama. Ni u ovim područjima pinca nije strana. Zajedničko kolačima koji se pripremaju uz obalu je bogatstvo citrusnih aroma – i u pincu i u fritule ide naribana korica agruma – naranče i limuna. Tu su još i bademi ili mendule koji će obogatiti slastice u ovim dijelovima Hrvatske. Primjer su Rapska i Imotska torta. Čest sastojak dalmatinskih kolača su i grožđice te suhe smokve i rogač.
Za razliku od dalmatinskih, slavonski kolači obiluju jajima, orasima i kremom, što je uvjetovalo okolnostima u kojima se živjelo. Slavonija i Baranja bile su trbuh Hrvatske, othranile generacije i generacije ljudi, dok se u krškim predjelima uz obalu trebalo razumno postupati s hranom, a tu je onda do izražaja dolazila kreativnosti i umijeće domaćica koje su i s malo namirnica spravljale delicije i blagdanske stolove činile posebnima.
U Slavoniji i Baranji zvijezde uskrsnog stola su orahnjača, makovnjača i kuglof, ali i tacne s mnoštvom različitih sitnih kolača od medene pite, popularnih mađarica i šapica (sitni kolačići od oraha), te brojnih kremastih kolača i torti. Treba reći da se makovnjača i orahnjača pripremaju tradicionalno za blagadane diljem Hrvatske, a ne samo u kontinetnalnom dijelu. U Zagorju blagdanski stol ne može proći bez štrukli, a u Međimurju bez međimurske gibanice. Hrana jako puno govori o onima koji je blaguju.
Po jelima koja su nezaobilazna na blagdanskim trpezama diljem naše zemlje, možemo zaključiti da u njoj žive ljudi koji vole radost, druženje i jedni druge. Posebno je ukusna ona hrana koja se spravlja s puno ljubavi i pažnje, a takva jela karateriziraju našu kuhinju. Mi smo možda naviknuli na njih, no turisti primjećuju pa svi redom hvale hrvatsku kuhinju. Sretnici smo!
